/ex-yu/

pravi anđeoski sati

Other urls found in this thread:

blic.rs/vesti/svet/hasanbegovic-prvo-preimenovanje-trga-pa-formiranje-vlasti/qsb0nzq
twitter.com/NSFWRedditVideo

eww

seca li se neko hrvata iz koreje

OBO

mrs amer ljudi ovde vole jebat nategnute cimpanze

why do slavs love black women so much?

sta mislite jeli lako jebat u koreji ako ste visoki balkan niger?
we dont its just some guy forcing a meme and being a beta

dajte mi jednu crnu majmunkinju da ju pojebem onako bolesno brt

on kaze da je
tip neironicno. je izgledao. kao. model

mozete vi pricat sta ocete al uvjek bi radije jebo nategnutu cimpanzu neg srpkinju

azijatkinje su ruzne ali ako ce se ponasat kao djevocice moj benis je ok sa tim
srpkinje su najljepse zene

...

>tip neironicno. je izgledao. kao. model
meni izgleda fenimizirano na toj slici

Ne seri srpkinje su ekstra. Jedina prava cura koju sam iamo je bila srpkinja idalje mi nedostaje.

jel ovo slovenka?

azijatkinje su najslade zenske al uopce nisu sexi, nemre mi se dic na njih

ma to je musko naivcino

alisa
amerikanka serbskog podritjela

Nelozis se na taj tip jednostavno shvacam to. I meni se nekad desi da smatram da je neka privlacna ali da se nelozim na nju.

doxxing of fedora frize

al doslovno tanke noge, mikroskopsko dupe, male oci

Shvatio sam da je vecina privlacnosti u glavi a ne u kurcu. Ako je prosjecna zena jako zanimljiva vise ce vam se svidat od neke zabite thotare

Disgusting

...

da ak si beta

npr osjecanka je glupa ko kurac i ruzna a idalje se majmuni loze na nju jer projektiraju svoju usamljenost
>sve u glavi

>slovencu namerno povecan nos
plaq

>Ook kupio sladoleda i pice za 40 dolara jer nisam balkanska sirotinja

>namerno
to je prirodno dzoka

obvo
osjećanka je doslovno najgluplja osoba ovdje žxdd

t.osjecanka
smiri se thotu

bivsa kraljica exyu

DFDEJGLUPA SAM NEN ZNAM KAD STAd UUUUUUURRRRR

Taking a trip down memory lane tonight or what senpai?

Serb voli da pusi penis za pare

kako ti je macak?

>makedoncu lijeno stavljen ajvar na glavu
Cekc

XDD ja sam glupi thot kak da ja znam šta je drugom živom biću lmelao

...

kakav mongol ova "osjecnanka"
>hrvati
>bijeli

>te oci
klasicna ciganska sljunkara

izgleda kao da nije uspjela biti dama noci pa sad guzobolise kuci

>

>10 slojeva sminke
krajnji uspjeh je da izgleda kao ispod prosjecna bosanka
plakem

>ovakve ružne đubretarke dolaze na /ex-yu/
zbogom

thotara thotara u osijeku stoji pazljivo na prstima broj primljenih kurceva broji

iam neka retardirana srpkinja sto dolazi vamo da guzobolise o zenskim ''pravima'' mogu tek mislit na sta to lici

ima kad je qt

mislis ona sto je pricala o ulozi zena u partizanima lmao

imam i nju )

Djocko>>>>>>>>>>Osjecanka

daj da je vidimo sta cekas

ko je qt osjecanka?
dnevni podjsetnik da ako ste ruzni kao zena da ste se rodili kao musko bili bi nepodnosljivi za gledat
mogu mislit kako bi ta krava izgledala kao musko
e da kad sam joj jebao mater pa prosipala vaginalnu vodu ovuda
daj da vidim tog morza

djocko neironicno izgleda ko da je polu cigo
mora da su ga usvojili

Djocko kontribuira ovom dredu a osjecanka je samo atensn hor

DJOCKO XDDDDD

eto je jazavci

aahhahahaha kakav thot jebote umirem
jos joj fali idj videos tetovaza nacelu ahahahahha

sta kenjas to je ona bosanka

>ovde ima ljudi koji se secaju pikacua
reportovacu te

poginuo srbin u siriji na strani asada

vecna mu slava

jes bila zgodna sa svojih 14 godina
daleko ispred svog. vremena

ja se sjecam one jedne slovenke na koju se fredi lozio i govorio joj da pise njegovo ime na papir i slika se sa njim
ahahahha
kad ce ove kurve shvatit da ako ste rodeni sa vaginom inferiorni ste na svaki moguci nacin
zenama (kurvama) nije mjesto na exyu

>kad ce ove kurve shvatit da ako ste rodeni sa vaginom inferiorni ste na svaki moguci nacin
ovo je tacno

dajte neku sliku ako imate, znam da ste tu slovanku spominjali ranije

blic.rs/vesti/svet/hasanbegovic-prvo-preimenovanje-trga-pa-formiranje-vlasti/qsb0nzq

zasto je hrvatska desnica ovako guzobolna, zar nemaju nikog normalnog osim ove bruke?

ma devojka od nekog jazavca iz slovenija
nije postala facu

>implicira da cuvam slike drolja na svom hard drivu

jel to ona ista kojoj je hibrid slao video kako drka kurac na nju?

tito je masovni zlocinac

odkud znam kome je taj shizoid slao porno snimke

pa slao joj je u samom koncu taj snimak sa svog youtubea nakon sto je okacila sliku sa timestampom cec

ja mislim da je on postao na pornhub neki video kako drka

ni jedna normalna država ne slavi totalitarne diktatore
svaka im cast
a ne ko kod nas svaka glavna ulic po vojvodini se zove marsala tita

ne serite, tito je bio bog i batina za sve drzavnike savremenog doba

onda to nije ta
ovo. bilo. pre par godina
tito je bio zlikovac

@76271192
samo ti zivi u memama konju
>hvalit covjeka koji je doslovno ubijo djecu
ajd mrs u s koreju

>muh zlikovac
ma daj ne serite umesto da ga postujemo sto nam je izgradio drzave mi ga pljujemo ko najveci konji
pa nemci i dan danas postuju hitlera

laku vam noc ljudi i srbi, hrvati i zene

jedva čekam da umrem

je je
on je licno gradio puteve, fabrike itd
mani me bre komunjaro
verovatno ti je did neki komesar i posleratni pljackas iz licke divizije

dabog ti tito snove posetio veceras muslimancino

pa jeste, to ne mozes poreci jer je istina

muslimani trebaju najvise da ga stuju jer im je napravio cak i identitet

Pera Todorović: Kralj Milan žrtva nesvršenih đaka

Tabloidi su samo usijane ringle vlasti. A vlast u Srbiji je uvek u belom usijanju. I to ne od danas, a ni od juče. Srpska politička scena je permanentno vruća. Spržila je recimo kralja Milana. Na njoj je on mnogo brže umro nego što je živeo.

A živeo je brzo. Od smrtonosnog ishoda nije ga zaštitila ni prethodna svojevoljna politička smrt – abdikacija. Nadao se da će tako makar spasiti sina i normalizovati prilike u zemlji. Ali on je morao ipak i fizički da nestane, a belo usijanje je došlo i po Aleksandra-Sašu.

Politika i Tanatos u Srbiji su spojene dve sile kao dva lika na istom štihu. Neprestane erupcije zavisti i mržnje drže temperaturu postojano na tački ključanja. I onaj ko ih raspaljuje na kraju strada u vatri koju potpaljuje. Tako se, recimo, dogodilo Nikoli Pašiću.

Tamo negde krajem 19. veka stvorene su političke pelene u koje se Srbin ušuška čim se rodi. On iz njih odmah nadmoćno i kritički odmerava svet, ima hiljade primedbi, popiša se on po tom velikom svetu sa velikim prezirom, uzme od njega sve što mu treba, i natovari ga krivicom za sve ono što njega loše snađe. I iz tih pelena ne izlazi do kraja ovozemaljskog puta. I tako iz generacije u generaciju do sada, a kako izgleda, nastaviće se i u sledećim generacijama, pa kom obojci, a kom opanci.

Kralja Milana su radikalski ondašnji tabloidi masakrirali. Nisu ga prebili na ulici, da su imali prilike verovatno bi i to uradili, ali su sasvim izvitoperili njegovu ličnost za niz budućih generacija. Dobrog vladara su masnim lažima pretvorili u protuvu. Mržnja koja je tada pokrenuta završila je u telu njegovog sina.

Radikali su psihički dekomponovali kralja Milana, planski su ga i sistematično psihički uništavali - ocenjuje Latinka Perović. I to je bila neka vrsta atentata. Toliko su ga mrzeli da se može pretpostaviti da su se bavili i vudu-magijom. U srpskoj čaršijskoj i antiintelektualnoj javnosti podle izmišljotine stvorene u endemskom kolektivnom ludilu zatvorenog društva, ostale su kao pravosnažne presude, pa nisu retki istoričari-propagatori i mnogi feljtonisti-mediokriteti, svi zajedno zli dusi, koji i dalje slikaju i karakterišu tog kralja sotonskim bojama, i ponavljaju i obnavljaju mračni ritual političkog ubijanja. Bio je, međutim, jedan od najboljih i najnaprednijih ljudi koje je Srbija imala i pod kojim je u 19. veku najviše i civilizovana.

O njemu su mnogobrojni protivnici pisali i govorili kao o nekom moćnom Monarhu, Kruni, pripadniku mnogoljudne Dinastije, a on je, zapravo, bio usamljeni čovek, potpuno sam, a protiv njega svi. Nigde oko njega ni daljih ni bližih rođaka. Posle ubistva kneza Mihaila dovukli su ga iz Francuske, gde je odrastao, u prepredeno balkansko okruženje, koje je od njega želelo da napravi marionetu. Razni savetnici, vaspitači, dvorske dame, ađutanti igrali su se njim, koristili bliskost i poverljivost, njegovu mladost i naivnost, njegovu usamljenost, nameštali mu žene i uvodili u kockarske igre, da bi ga zatim ogovarali, pleli intrige, bacali u kal i nad njim se palanački nadmoćno cerekali. Naravno da nije bio bez mana, ali snažne individualnosti i blistavog uma, iako usamljen, bez porodične podrške, odupirao se svim svojim snagama do prerane smrti.

Čedomilj Mijatović je u svojim uspomenama zabeležio da je dok je još bio knez Milan govorio srpskim političarima:

-Znam da sam izvor neprilika, ali me morate podnositi kao nužno zlo, za koje ste sami odgovorni. Ubijajući mog strica vi ste zaustavili moje obrazovanja kod francuskog filosofa i demokrate. Uzeli ste me u sopstvene ruke, i zapamtite da šta god bio danas, proizvod sam obrazovanja koje ste mi vi dali.

Stevan Sremac je u Milanovoj sudbini video sudbinu Šekspirovog kralja Lira. Očajni čovek u kolopletu zavera u kojima na kraju učestvuju i njegova supruga i njegov sin ječi u gluvoj praznini srpske glavne varoši. Cigareta za cigaretom, ponekada se sagovornicima gubi iz vida u gustim oblacima dima i čuju ga kako iz njih nevidljiv nešto mrmlja. Sremac ispisuje u dnevničkoj belešci “Jusuf-agini politički nazori” tešku optužbu: “Kako su tada Srbi protiv kralja Milana radili, da tako ni Cigani ne bi radili!”. Čak se i niški Turčin poliglota Jusuf-aga čudi zašto u Srbiji sve novine napadaju kralja Milana, kada ga strane – turske, grčke, nemačke, francuske – toliko hvale. Ništa mu nije bilo priznato. Niti što je Srbiju učinio kraljevinom. Niti što je Niš dva puta otimao – jednom od neprijatelja Turaka, a odmah zatim od saveznika Rusa, koji su ga hteli dati Bugarima. Niti modernizaciju zemlje i institucija. I kad je svima razdelio svoju vlast i uklonio se iz zemlje, Sremac konstatuje “tek tada se razjunači naša štampa pisanjem; tek tada iskrsoše odnekud nepomirljivi legioni strašnih osvetnika sa svojim razmetanjem. I kakvim grdnjama, kakvim klevetama se ne baciše za putnikom a dojučerašnjim kraljem i zemlje-gospodarem svojim! I pojedinci, i Skupština, i partije – sve se to utrkivalo ko će bešnje napasti, ko više okaljati spomen negda silnog kralja a sada nezaštićenog putnika! Neki čak i nadgrobnu ploču navališe na ovog živog mrtvaca.”

Ovaj Sremčev tekst nije se smeo štampati za vreme diktature zaverenika posle majskih ubistava i prilično godina posle Prvog svetskog rata. Kralj Milan je, kako svedoči Pera Todorović, imao puno beležaka, refleksija, dnevničkih zapisa, ali sve je to nestalo posle 29. maja 1903. godine, ne bi li zaverenici slobodnije izmišljali “strašna nedela” Obrenovića.

Svi ti srpski “monarsi” 19. i 20. veka su loše prošli, svako od njih ako nije oteran ili ubijen imao je da pije i da pije gorke čaše medi. Njih nisu maltretirale, ponižavale, ubijale neke strane sile, već sami “njihovi” podanici. Aleksandar Karađorđević nije uspeo da sačuva glavu ni mrtav, pod zemljom, čak ni na dalekom čuvanom bečkom groblju. Otkopan je i odrubljena mu je da bi se kralj Petar Karađorđević i prestolonaslednik Aleksandar zaplašili i učinili poslušnim. Kneževi i kraljevi u Srbiji nisu mogli dobiti ono što kruni pre svega najviše i pripada - poštovanje i dostojanstvo, suverenost, božansko poreklo i svetost. Ali zar je bilo šta slađe sirotinji raji nego li za Njegovo Veličanstvo reći da je bitanga?

Zašto se onda u Srbiji ustanovljavala monarhija ako Srbi za nju nisu marili? Zašto se uvodila institucija za koju nisu postojali nikakvi uslovi, pa čak ni stambeni? Zašto kada se nije znalo ni šta ona predstavlja, niti kako se upotrebljava?

>Latinka Perović
ahahahahahahaha
cek jel stvarno verujes ovoj sorosevskoj antifa kurvi jbt hahahaha

Bila je to čista grandomanija. Imigranti iz različitih budžaka Balkana želeli su svojoj državi, sasvim razumljivo, da daju sjaj i veličinu, kao što su odlučili sada da na zastavu stave orla sa krunom, što nema ni tako drevna monarhija kao što je Engleska, a Srbija je republika. Znači da postoji sklonost ka fantaziranju – reprezentira se nečim što se zapravo nema. Ako nećemo baš da kažemo da se radi o surogatima, onda je ipak reč o – imitacijama. Spoljašnja forma monarhije se eto lako može imitirati, dok privreda koja donosi stvarno bogatstvo i napredak ne. To je neka vrsta kinđurenja koja nas ulepšava i čini nas svetskim, pokazuje da smo mi još uvek Dušanovo carstvo. Ovo “Dušanovo” je u ovoj sintagmi više pridev koji znači “ogromno i moćno” nego što je vlastito ime. A svako od nas kada izgovara “Dušanovo carstvo” misli na sebe, da je ne samo Dušan, nego i carstvo. Otud, valjda, i ono često oslovljavanje sa “care, care”. Pa kada srpski političari republikanci stanu pored zastave, kamere ih slikaju i zumiraju sa krunom.

I nije samo institucija monarhije bila imitirana. Ozbiljnim glavama, za koje se u Beogradu držalo i da su učene, bilo je palo napamet da šezdesetih godina 19. veka ustanove i Medicinski fakultet. I to odmah, još te godine. Obrazovaniji ljudi, kao Nikola Krstić, stasali u austrougarskoj Vojvodini upozoravali su da Beograd nema uslova za to: nema profesora, nema tehničkih sredstava, nema zgrada i anatomskih sala, a nema ni studenata, jer bi pre upisa na takav fakultet morali da završe pripremnu školu koja takođe nije postojala. Ali kada bi neko od njih i uspeo da završi takav fakultet, ne bi imao gde da radi jer u Srbiji tada nije bilo ni bolnica, niti domova zdravlja. Inicijatori nisu odustajali, ne može Srbija da nema medicinski fakultet bio je argument, tvrdoglavo su samo odložili realizaciju za sledeću godinu.

Kralj Milan je, međutim, sebe i svoju ulogu u razvoju Srbije ozbiljno shvatio. Hteo je od zaostale zemlje da napravi modernu državu. I to po ugledu na Centralnu i Zapadnu Evropu. Iz te Evrope sa studija su se, na njegovu nesreću, počeli vraćati nesvršeni đaci. Od njih će postati prvi srpski profesionalni političari. Šok inferiornosti koji su doživeli na Zapadu, silno će razigrati njihov ego i osvetnički bunt neprilagođenih, pa će svojom traumom zaraziti i sunarodnike. Sličnu vrstu kompenzacije vidimo i kod gastarbajtera koji po 30 godina rade po Švajcarskoj, Nemačkoj, lepo tamo zarađuju, ali odande, sa sigurnog, u Srbiji podržavaju hard-core nacionaliste, antizapadnjake i evroskeptike koji su zemlju doveli dotle da tim istim gastarbajterima ne pada na pamet da se u nju vrate i žive u stvarnosti koju su njihovi favoriti stvorili.

Kao što svako može ujutru da ustane na levu nogu, pa ga celog dana prate nepredvidivi doživljaji, tako se to može dogoditi i društvu. U osvitu srpske moderne istorije ta “leva noga” su bili studenti povratnici iz ondašnje Evrope, na čelu sa Svetozarom Markovićem, koga će po smrti naslediti Nikola Pašić. Nisu oni hteli da budu obični, građanski političari, niti tek da participiraju u vlasti odvratnih činovničića. Oni su sebi zadali misiju, došli su kao profesionalni revolucionari. Da sruše, pa da izgrade pastoralnu narodnu utopiju sveslovenskog zlatnog doba, srpsku civilizaciju koja će biti nadmoćna celom svetu.

Cilj Nikole Pašića je bio da restaurira srpsko običajno pravo i u njega ugradi tekovine zapadne civilizacije. Bio je izgleda preteča Mao Ce Tunga i kineske kulturne revolucije. Eksperiment nije uspeo, nije od Srbije stvorio svetsku silu.

Kralj Milan je hteo parlament, građansku demokratiju i stranački pluralizam sa sopstvenim mestom plemenitog i poštovanog arbitra. Nikola Pašić je želeo apsolutnu radikalsku vlast, masovnu partiju celog naroda, Veliku narodnu monolitnu skupštinu u kojoj bi se kao izdajice prozivali svi koji drugačije misle.

Radom na razvijanju moderne, zapadne države kralj Milan je Nikoli Pašiću stao na crtu. Otpočela je borba na život i smrt.

da ga reportam pod rule violation ili sta
neko mora reagovati, lik preteruje

Kraljeva gluha noć

Kralj Milan i Pera Todorović napeto raspravljaju u polumraku velike biblioteke sa deset hiljada knjiga. Zajednički su im i neprijatelj i neprijatelji. Neprijatelji su srpski radikali, a neprijatelj, Nikola Pašić - stariji je od njih deset godina. Briljantni mlađi i sagovornici lucidne pameti izgubiće vlast i umreće mladi. Često mucavi senior, postojana ćutalica i mutivoda, politički kameleon, biće na vlasti 50 godina i umreće u pristojnoj starosti. Od njega će potomci da naprave državničku ikonu. Briljantne će narod da skrajne i zaboravi. Za prvim je isfabrikovano divljenje. A za drugom dvojicom - laki prezir.

Te noći Pera Todorović se trudio da neopaženo uđe u tek završenu raskošnu zgradu na uglu terazijskog kraljevskog kompleksa. Projektovao ju je arhitekta Aleksandar Bugarski, budimpeštanski đak. Bio je kreator i za tadašnje prilike veličanstvene zgrade Narodnog pozorišta. I jednu i drugu zgradu je završio u rekordnom roku sa izvođačem radova Josifom Štajnlehnerom. Vešto je na fasadi složio antičke, renesansne i barokne elemente, okružio zgradu terasama sa vrtovima. U centralnom holu je bila staklena bašta i bogato obrađene hrastove stepenice do prvog sprata. Bilo je to po spoljnjem izgledu najlepše ostvarenje u arhitekturi Srbije 19. veka. Bugarski je projektovao i radio i mnoge druge reprezentativne zgrade i po Srbiji i po Evropi, čak i u carskom Bad išlu, moglo bi se reći da je bio slavan, ali, recimo, za zgradu Narodnog pozorišta nije dobio specijalnu nagradu, a bio je predložen posle ubistva knez Mihaila. Knez Mihailo i kralj Milan brzo su menjali orijentalni urbanistički pejzaž varoši.

Zgrada Starog dvora, kao i sve druge novine, izazivale su, međutim, veliku zavist u sirotinjskom Beogradu. Bila je radikalska "batina" sa kojom su uspešno tukli po kralju Milanu. Bujice doseljenika iz balkanskih budžaka, naslednici čuvenih hajduka, od Morlaka do Torlaka, sloj su se po sloj taložile i tražile mesto pod suncem. Prvi srpski policajac Tasa Milenković u dnevniku primećuje kako se odmah posle srpsko-turskih ratova 1879. u Beograd sjurilo mnogo sveta - "gde je koja majka sina izgubila, tu da ga nađe". Varoš ih lagano asimiluje i oni će ubrzo zajedno sa masovnom seoskom sirotinjom postati udarna pesnica "radikalskog naroda".

Radikali su kralju Milanu bili neodoljivo odvratni. Političko-moralno gađenje podsticalo mu je nagon za povraćanjem:

- Ono radikalno udvaranje masi, gomili, jeste tako prostačko, tako licemerno. Svi radikali od reda, učevni ili prosti, glupi ili oštroumni, stari ili mladi, seljaci ili varošani, svi, svi od reda, pritvorno i udvorički, svuda se klanjaju "narodu", "suverenom narodu", nekakvom uobraženom čudovištu, koje kao ono drevni kineski Bog čuči i čeka da mu prinose žrtve. U ustima radikala srpski seljak je jedini pravi predstavnik srpskog naroda. I taj seljak, po pritvornom mišljenju naših radikala, izvor je svakog dobra, svake veličine, mudrosti, pameti, slave i sreće za ceo rod srpski. Seljaku treba predati svu vlast i onda blago Srbiji...! Njome će poteći med i mleko! U prvi mah nisam znao šta da mislim o ljudima koji su po 5-6 godina proveli na strani, učili na raznim univerzitetima, o ljudima koji znaju šta je država, a ipak javno pripovedaju da je narod "izvor i utoka vlasti". A posle sam došao do uverenja da su to prosto špekulanti, koji su dosta tačno sračunali, da se simpatije mase, a i vlast nad njom, najlakše mogu prigrabiti, kada se toj masi grubo i bezočno laska. Ti ljudi su mi izgledali kao oni vašarski opsenari, koji na najgrublji način varaju seljačke prostake.

Pera Todorović je upijao svaku reč mladog kralja i kada se vratio kući zabeležio je celi razgovor.

-Ružno je i odvratno, nastavio je kralj, što svesno rade na tome da jednostavno srpsko društvo podele na kaste i staleže i da silom stvore u njemu nekakve, bajagi, više, privilegovane, nenarodne staleže, koje bi narod trebao da prezire, mrzi i goni.

Na ove reči Todorović je digao obrve.

-Ti se čudiš, Todoroviću, ali zar nisu radikali posejali u narodu osećanje tuđenja i mržnje prema srpskom činovništvu? Oni su svikli narod da gleda na činovnike kao na neku tuđinsku najezdu, kao na odvojeni red ljudi čiji su interesi direktno protivni interesima narodnim. I da je ne daj Bože radikalima pošlo za rukom da organizuju bunt po celoj Srbiji, ja sam uveren da bi tu prema srpskim činovnicima bila puštena ona lozinka kao ono u našem ustanku na Turke: "Svaki svoga ubijte spahiju!", a ovde bi bilo "Svaki svoga ubite kapetana".

Todorović pogleda kralja prekorno, pa i ako je znao da su se radikali spremali da i oružjem otmu vlast, samo rekne u želji da smiri razgovor:

-Veličanstvo!... Veličanstvo!...

Kralj Milan na to skoči, i tako gurne stočić pred njim da bi pao da ga Todorović nije zadržao. Kralj viknu ljutito:

-Šta se sad pričuđaš!? Zar nije Katić na tajnom skupu uzviknuo "Činovnike pod nož!" A kada je to mogao da izusti jedan uistinu mudri i mirni Katić, šta li bi se tek moglo očekivati od ostalih!? A kod nas masa činovnička sastavljena je baš od sinova tih istih seljaka, tog istog naroda, koji na činovnike toliko viče. Šta bi tek bilo da je Srbija starija država, pa da se srpska birokracija zbilja razvila kao zasebna klasa, gde oca činovnika nasleđuje sin činovnik, i gde je seljačkom sinu zbilja teže prodreti u red činovnički. Da, šta bi tek tu bilo! A međutim taj teški greh mraženja samog naroda među sobom, radikali vrše čisto s nekim ponosom, kao da služe Bog zna kakvom zbilja uzišenom principu! Oni to rade zato što ostale stranke najviše pristalica imaju među činovnicima... "narodni čovek" se postaje tek kada se postane radikal. Galame o političkim slobodama a Glavni odbor diktatorski upravlja strankom!

Narod im je jednako bio na usnama, a ovamo gde god su zahtevali njihovi partijski interesi oni su taj jadni, poverljivi, prostodušni svet tako varali, da je žalosno bilo gledati. Uz partijske dolazili su i lični interesi. Mnogi su u stranku ušli goli kao puška, a za 5-6 godina istakli se po bogatstvu u prve redove. Često najveći palanački kajišari ili najrazuzdaniji seljački čapkuni isticali su se kao prvaci radikalni, i sav taj trošak snosio je i plaća "dragi narod".

Kada bi se kojim slučajem putem teleportacije iz večnih lovišta kralj Milan obreo među nama, odmahnuo bi razočarano rukom i molio bi da ga smesta vrate. Zar i posle sto trideset godina da ponavlja iste reči? Nikola Pašić je svojim političkim i državnim angažmanom zaustavio društveni i privredni razvoj Srbije. Do danas. Bio je protiv prosvetiteljstva, protiv razvoja modernih produkcionih odnosa i tržišta.

Pašić je državu i društvo sa nogu postavio na glavu - sa privredne na ideološko-mitološku strukturu. Despotski vođa totalitarne i masovne stranke ohrabrivao je nasilje u politici, ali ono podmuklo i dugoročno koje je na kraju krasila smrt protivnika. Petra Karađorđevića nije poštovao, smatrao ga je avanturistom i tražio je da prestane sa svojim pokušajima da obori kralja Milana, jer samo šteti i slabi šanse za njegovo uklanjanje. Pisao je prijatelju: "Za nas bi bilo najbolje da sami bez ičije pomoći svršimo stvar. Biće malo duže, ali biće opet bolje no da zapadnemo docnije u takav položaj koji bi možda mogao po našem uverenju škoditi slobodnom razvitku srpstva".

njega, i ove sto postaju djocka, majmunka i ostale interne fore

Ali Pašićeva država zasnovana na narodnjaštvu, na jednom praznom pojmu, nije imala šanse da uspe i bude zdrava, normalna država. Njen prirodni način funkcionisanja bili su korupcija, vojna diktatura, partokratija i kleptokratija (Pašićev sin skupljao je plodove očevog "rada"). Zakonomerno finale je bilo u puču oficira-zaverenika, i država je pretvorena u kasarnu. Izjalovila se bila Pašiću nada da će postati politički patrijarh Srbije, oficiri su ga čvrsto držali za gušu i po njihovoj komandi ulazio je u male Pirove pobede (balkanski ratovi) potpuno beznačajne za privredni i kulturni razvoj Srbije. Pravi rezultati su bili: ogromni gubici u privredi i ljudstvu, zaostajanje i gubitak vremena. Ceo svet je znao da predstoji u Evropi veliki rat, a Pašić je sa "mudrim" vojvodama i generalima traćio snagu i sredstva po balkanskim gudurama i pravio Srbima neprijatelje (Makedonce, Bugare, Albance). Još tada je smišljen evergrin-alibi za poraze u Velikom ratu: da je Austrougarska mučki napala iscrpljenu Srbiju. Treba čitati Stanislava Krakova i Dragišu Vasića. Pašić je probudio Albance i podstakao ih da stvore svoju državu i upleo nas u do danas nerazmrsivo kosovsko klupko. Zakonomerne posledice etničkog koncepta države, kako je to pokazala Dubravka Stojanović baš u analizi balkanskih ratova, bile su teror, etnička čišćenja i masovna ubistva. Pašić je srpski narod iz čista mira uveo u akcije koje su ga u svetu izbacile na zao glas, mada mu priroda nije bila takva. Sve te avanture i promašaje Pašića i zaverenika sakrio je Prvi svetski rat.